Kada bi nas netko pitao kako izgledaju novinski članci preko ljeta, prvo što nam padne na pamet su rezultati turističke sezone, gužve na naplatnim kućicama, crveni meteoalarmi i ponešto o estradi.
Popularno se ovakva medijska rupa naziva sezonom kiselih krastavaca. Novinari, u želji da popune naslovnicu, primorani su izvještavati o “kiselim krastavcima” za vrijeme saborske stanke i godišnjih odmora.
Sezonu kiselih krastavaca ove godine nismo imali. Lipanj, srpanj i dobar dio kolovoza obilježen je Thompsonovim koncertima i traženju ustaštva, dok smo kasnije svjedočili Thompsonovoj tužbi protiv novinara.
Optužnica je, kako se navodi, podignuta protiv novinarke Danke Derifaj Mikulaš, snimatelja Petra Janjića i susjeda Branka Miodraga zbog kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma.
Thompsonovo odvjetničko društvo prenosi kako su troje optuženih – za potrebe snimanja emisije “Potraga”, čiji je prilog kasnije objavljen na RTL-u – neovlašteno stupili na terasu u vlasništvu obitelji Perković.
Time su, tvrde, narušili nepovredivost doma. Danka Derifaj tvrdi da ju je optužnica iznenadila budući da se radi o događaju iz 2021. te dodaje kako se optužnicom “kazneno progoni novinare koji rade u interesu javnosti” i da se radi o pritisku na novinarsku profesiju.
Navela je kako posjeduje dokaze da sporna terasa nije u Thompsonovom vlasništvu i da je, nakon dva održana koncerta, tajming optužnice znakovit.
Ubrzo je Hrvatsko novinarsko društvo održalo konferenciju za medije na ovu temu. Konferencija je, zbog očajničke namjere da obrane kolegicu, ispala strašno djetinjasta.
Predsjednik HND-a, Hrvoje Zovko tvrdi da je optužnica udar na “ionako krhke medijske slobode u Hrvatskoj.” Zar itko u Hrvatskoj iskreno misli da su novinari šikanirani ili da im je onemogućen rad?
Zašto nismo ovakvu rečenicu čuli na početku pandemije kada je Plenković pozvao urednike medija na tajni sastanak iza zatvorenih vrata i dao im naputke kako izvještavati u vrijeme krize?
Ispada da su medijske slobode ugožene u trenutku kada se požališ na način izvještavanja, ali ne i ako im obećaš novce iz proračuna za “pravilno izvještavanje” kao što je to 2020. napravila ministrica kulture. Mrkva je uvijek draža od batine.
Danka Derifaj je na konferenciji kazala da “DORH legalizira uzurpaciju krova od strane Marka Perkovića Thompsona.” Potpredsjednik HND-a dodaje da je “država naložila kazneni progon novinarke koja je radila svoj posao.” Po njemu, nepozvan upad na privatan posjed je dio novinarstva.
Na kraju je Maja Sever, između ostalog, istaknula da se ovdje ne radi o privatnoj tužbi obitelji, već DORH kazneno progoni novinarku, čime je, po njoj, novinaru povrijeđeno pravo na rad.
Je li terasa stvarno u Thompsonovom vlasništvu, suvlasništvu ili je uzurpirana? Je li Danka Derifaj tamo bila u svojstvu novinara ili privatno? Radi li se o progonu novinarske (ne)profesije? Je li slučajno što DORH upravo sada podiže optužnicu? Kao odgovor na sva ova pitanja nam može poslužiti američki termin – gaslighting.
Gaslighting je riječ koju bi na hrvatskom najbolje preveli kao namjerna manipulacija percepcijom. Po člancima, Danka je žrtva koja samo radi svoj posao i prenosi istinu o moćnom Thompsonu, inače nedodirljivim pravosuđu.
Bavimo li se vlasništvom terase, popularnosti pjevača ili tajmingom DORH-a, ispod radara će proći važno pitanje – je li novinarka, praveći reportažu, provalila na privatan posjed?
Ovo pitanje moramo postaviti prije ostalih. Potencijalni neovlašteni upad novinara i snimatelja za mnoge je puno važnija vijest od vlasništva terase. Svatko će se zapitati: može li novinar upasti i u moje dvorište ako to poželi? Imaju li novinari veće ovlasti od policije?
HND ovdje radi i retoričku pogrešku pristranog rezoniranja (eng. tribalism/in group bias). Iako se možda neće složiti s kolegicom, svejedno će stati na njenu stranu jer je u “njihovom taboru”. Nije teško za pretpostaviti da bi možda nekog drugog držali odgovornim za svoje postupke ili čak osudili prije suda. Budući da se radi o kolegici novinarki, praktički su ju oslobodili krivnje.
Možda bi gospođi Derifaj pametnije bilo da je rekla: “Da, čovjek sam i znam pogriješiti. Novinarstvo je moj životni poziv i zbog toga sam spremna ići do kraja, čak i ako to znači da ću nekad ići predaleko. Da sam znala da će se priča svesti na moje penjanje uz ljestve, a ne na meritum reportaže, ne bih to napravila.”
Ovakav bi pristup bio puno iskreniji prema javnosti od tvrdnje da je novinarstvo pod napadom. Ovako podsjeća na tinejdžera koji odgovornost za loše ocjene svaljuje na učitelje.
Koliko je svjesna ozbiljnosti situacije u kojoj se nalazi, govori i njena najava da je spremna ići na Ustavni sud i Europski sud za ljudska prava.
Koliko god se trudili uvjeriti nas u suprotno, novinarstvo nije pod napadom niti su novinarka i snimatelj žrtve moćnih i nedodirljivih.
Nitko se na novinare nije okomio jer su istraživali pjevača niti im je pjevač, koliko je poznato, branio da objave reportažu o njemu. HND se ponaša kao da su novinari djeca bez koncepta odgovornosti prema svom radu i kao takva mogu od sebe raditi žrtvu.
