Nije Charlie Kirk govorio mržnju, već su mrzili što je govorio


Charlie Kirk nije bio političar, nije imao poluge moći i nikome izravno nije mogao utjecati na život. Radi se o aktivistu koji je debatirao sa uglavnom mladim ljudima. Ubijen je u javnosti, pred svojom djecom i ženom samo zato što se netko nije slagao s njim.

Medijsko prenošenje

Bizarno je bilo pratiti američke medije koji su uživo nagađali da se možda radi o pucnju iz veselja kao i analitičare bez zrna empatije koji su ga praktički okrivili za smrt. Domaći mediji su, standardno podcjenjujući svoju publiku, isprva prenosili da je upucan Trumpov saveznik, vjerojatno misleći da nitko ne zna tko je on. Ubrzo smo svjedočili vrhuncu neprofesionalizma nakon što je Telegram izbacio sramotan članak o Kirkovim navodno ekstremnim stavovima, satima nakon ubojstva. U članku su naveli koje stavove smatraju ekstremnim – promoviranje tradicionalne obitelji, protivljenju pobačaju i imigraciji. Ako se pitate što je tu radikalno, normalna ste osoba. Zadnja rečenica članka glasi: “Njegove laži ponekad su i završavale u Trumpovim ustima.” Postavlja se pitanje: pokušava li Telegram na ovaj način umanjiti tragediju? Je li im ovo ubojstvo u redu ili su možda svojim čitateljima htjeli poručiti da je riječ o konzervativcu pa, eto, nije tako strašno? Zvuči kao “da, ali” članak.

N1 kasnije prenosi copy-paste članak njegovih “kontroverznih” izjava. Domaći novinari nisu u stanju niti guglati izjave koje su preveli jer da jesu, odmah bi vidjeli da su citati namjerno izvučeni iz konteksta, a neki čak i skraćeni ne bi li ga posthumno oblatili.

Primjerice, njegova izjava “Ne podnosim riječ empatija. Mislim da je empatija izmišljeni new age izraz koji čini mnogo štete.” nije potpuna. Ostatak glasi: “Suosjećanje je bolja riječ, jer empatija znači da stvarno osjećaš što netko drugi osjeća, ali nitko ne može osjećati što netko drugi osjeća.”

Još jedan primjer je njegova izjava kako sumnja u kvalificiranost pilota crnca. Svatko tko prati američku politiku, znat će da je ta izjava nastala u vremenu kada su američke aviokompanije najavile da će prednost u zapošljavanju dati crncima, dok će njihova stručnost biti u drugom planu. Time su putnike doveli u nezgodan položaj gdje ne znaju je li im pilot dovoljno kvalificiran ili je tu zbog boje kože.

Također je rekao da su smrtni slučajevi vatrenog oružja, nažalost, cijena koju treba platiti da bi građani i dalje imali pravo posjedovanja oružja, isto kako su prometne nesreće cijena koju plaćamo što imamo automobile. Ovaj dio o automobilima su, naravno, izostavili.

Kao nešto kontroverzno naveli su izjavu da je svaki čovjek jednak u očima Boga i da je zapadna civilizacija najbolje što je čovječanstvo stvorilo jer je ona posljedica Biblije. Ova izjava može biti kontroverzna samo ideološki zadojenoj osobi. Da razjasnimo jednu stvar: čak i da mu izjave nisu izvrnute niti izvučene iz konteksta, čak i da je stvarno bio zadrti rasist i homofob, i dalje zbog svojih stavova ne smije biti ubijen, pogotovo ne pred svojom ženom i djecom.

Danas čitamo medijske spinove kako je ubojica navodno republikanac. Iako je potvrđeno da je na metke gravirao “hvataj, fašiste” i “Bella Ciao”, novinari, namjerno ili ne, objavljuju fotošopiranu fotografiju ubojice s Trumpovom majicom. Možda će ubrzo za ubojicu tvrditi da je mentalno poremećen, što i dalje ne opravdava ovakvo izvještavanje.

Društvene mreže

Ako netko misli da su neki novinari odvratni, treba baciti oko na društvene mreže i još odvratnije veselje svakodnevnih ljudi. Nedostatak empatije jednih bio je čak manje strašan od veselja drugih. Ispod gotovo svake objave smo, uz očekivane komentare tuge i šoka, također čitali izražavanje zadovoljstva ovim činom.

Gledamo li reakcije Amerikanaca, primijetit ćemo da su jedni citirali njegove stavove o pravu na posjedovanje oružja u SAD-u čime je, po njima, u redu što je oružjem i ubijen, drugi su citirali neke izjave s kojima se ne slažu, dok su neki ljigavo pokušavali ispasti smiješni pa pisali što će praviti za večeru aludirajući da je to veća vijest od ove.

Ovakvi komentari bili su česti i izrazito popularni. Posebno je bilo gnjusno čitati komentare iz BiH gdje čitatelji ili otvoreno slave ovo ubojstvo ili umanjuju tragediju spominjući djecu u Gazi. Tako imamo popularan komentar čovjeka sa djetetom na profilnoj koji Kirka proklinje na vječni pakao samo zato što se nisu slagali oko Izraela. Kasnije smo gledali moralno dno slavljenja ubojice nakon što mu je identitet otkriven. U ovim situacijama spoznamo kakvi ljudi žive među nama.

Kakve ovo veze ima s nama?

Potpuno je otkriven totalitarni karakter nekih naših političara kao i velikom broju europarlamentaraca koji su namjernim izazivanjem buke onemogućili minutu šutnje za Kirka. Otvoreno nam poručuju što misle o uzornom, nenasilnom i pobožnom neistomišljeniku koji nije imao problema s drogom, a što o Georgu Floydu kojemu je minuta šutnje dostojanstveno održana. Pijetet prema tragično ubijenima ovisi o svjetonazoru, što nije samo odvratno, već čisti fašizam. Takvi donose odluke o našim životima. Takvi će prvi moralizirati o nečijim pravima.

Iz prve ruke smo vidjeli kako običan čovjek može moralno posrnuti, kao da je zaboravio totalitarizam pod kojim je do jučer živio. Oni koji ovo ubojstvo smatraju opravdanim ili mu se čak vesele, ne samo da su moralno propali, već su i izrazito glupi. Temelj demokracije je slobodno izražavanje svog stava bez straha za svoj život. Ako slaviš smrt neistomišljenika, sam sebi opet praviš totalitarno društvo u kojem i ti možeš kobno završiti zbog “krivog” mišljenja. Misliš li da je Charlie Kirk bio desničarski ekstremist, slavljenjem njegovog ubojstva potičeš pravi ekstremizam.

Što slijedi?

Ako smo za vrijeme pandemije ili migrantske krize mislili da je naš način života pod napadom, nakon ovoga smo sigurni da je. Ljevica je postala opasna u trenutku kada su neistomišljenike počeli smatrali zlim ljudima. Prije ovog ubojstva, većina konzervativaca i liberala mislili su da je ljevica u krivu, ali ne nužno i zla. To nije vrijedilo i obratno. Charlie Kirk je zbog svojih stavova godinama etiketiran kao sam vrag. Druga strana je njegove govore nerijetko opisivala ekstremnim pa čak i opasnim za društvo. Isti oni koji su godinama radikalizirali mlade ljude, danas taj vrući krumpir žele prebaciti na drugu stranu. Zato Kirka pokušavaju ocrniti, a ubojicu prikazati kao desničara.

Kirk je danas poznatiji nego dok je bio živ. Popularnost njegovih profila naglo je skočila, njegove poruke obilaze svijet i diraju svakoga tko je vidio trenutak kada ga je metak pogodio. Konzervativci na Zapadu, nakon početnog šoka i tuge, dobili su ogromnu motivaciju pojačati svoj rad.

Dogodilo se nekoliko fenomena vrijednih sociološkog istraživanja – mnogi su prvi put tugovali zbog smrti javne osobe, a da prethodno nisu čuli za njega, kršćani su se nakon dugo vremena počeli ponositi kršćanstvom toliko da se spontano okupljaju na javnim mjestima gdje se mole i pjevaju, a kršćanstvu se masovno okreću mladi koji tvrde da nikad prije nisu bili pobožni. Događaju se tektonske društvene promjene na Zapadu i vrlo vjerojatno svjedočimo stvaranju povijesti.

Također možemo očekivati ubrzani propast woke ideologije na Zapadu. Prosječan čovjek sigurno više neće hodati po jajima ne bi li uvrijedio ideologiju koja javno smaknuće smatra opravdanim. Ovo ubojstvo početak je kraja neprijateljima Zapada. Kršćanstvo je opet u modi, a sloboda govora se shvaća itekako ozbiljno. Ovo je sukob civiliziranosti i totalitarizma, a glas civiliziranog svijeta veći je i sve jači.