Jugoslavenski mit da su Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci zapravo jedan narod može se vrlo lako pobiti.
Krenimo redom:
“Isti jezik”
Damo li srednjoškolcu iz Srbije zadatak da na svom jeziku napiše esej na hrvatskoj maturi, upitno je bi li uopće dobio dvojku. Ocjenjivaču bi jezik bio razumljiv, ali se pravopis, leksik, morfologija i tvorba riječi itekako razlikuju. Jugoslaven bi ovdje mogao reći da je najbitnije da se razumijemo, ali što je s drugim međusobno sličnim jezicima?
Prosječan Hrvat također razumije većinu slovenskog i gotovo polovicu slovačkog. Španjolac razumije portugalski i dobar dio talijanskog, a Šveđani i Norvežani se razumiju skoro kao Hrvati i Srbi.
Zašto Jugoslaveni ne hodočaste po Europi i njima ne šire radosnu vijest bratstva-jedinstva? Neka Španjolcima, Talijanima i Portugalcima kažu da su Jugoromani i predlože im stvaranje Jugoromanije. Vjerujem da bi bili oduševljeni. Neka Norvežanima predlože zajedničku državu sa Švedskom i Stockholm kao glavni grad. Ako se ne slože, sigurno su ustaše.
Da stvar po Jugoslavene bude gora, veća je sličnost između Šveđana i Norvežana, nego između Hrvata, Srba i Bošnjaka. Nama su slični jezici ustvari jedina sličnost. To što se razumijemo je početak i kraj Jugoslavenstva danas.
Ako vas ova kolumna zanima, provjerite i:
“Ista povijest”
Zajednička povijest može se svesti na svega dvije Jugoslavije koje su sveukupno trajale 80 godina. Povijest nije počela ni ’41. ni ’45. kako to neki predstavljaju. Prije Drugog svjetskog rata bilježimo stoljeća odvojenog života i različite povijesti.
Niti su Crnogorci iskusili mađarizaciju, niti Srbi talijanske pretenzije. Nisu Hrvati sudjelovali u Balkanskim ratovima ili Srpskim ustancima. Uzmemo li hrvatsku povijest od sedmog stoljeća do danas, Jugoslavija je trajala samo 5.6% hrvatske povijesti.
Politički smjerovi
Ovo je dosta jednostavno. Kaže li nam netko za neutralnu, federalnu državu koja voli referendume, znamo da je riječ o Švicarskoj. Ili ogromnoj državi koja tlači svoje manje susjede, vjerojatno je riječ o Rusiji ili Kini. Socijalna država, visoki porezi i povjerenje u institucije vežu se za skandinavske zemlje.
Ironično, upravo je raspad Jugoslavije pokazao koliko smo i politički različiti. Dok su Hrvati i Slovenci potpuno okrenuti Zapadu, Srbi su podijeljeni između EU i Rusije (u zadnje vrijeme i Kine), a Bošnjaci su sve bliži Turskoj i arapskim zemljama. Različiti narodi su krenuli različitim putevima.
Ako se netko pita kako bi nesvrstana Jugoslavija izgledala danas, dovoljno je pogledati Bosnu i Hercegovinu. Potpuno nefunkcionalna nakupina birokracije koja vegetira bez ikakvog diplomatskog cilja. Zajednička država triju naroda ostala je u vakuumu devedesetih i neće se iz njega maknuti dok se ne riješe osnovna nacionalna pitanja i dok se ne složimo oko zajedničkog cilja. To se možda nikada neće dogoditi jer, iako se razumijemo, mi se uopće ne razumijemo.
O bratstvu-jedinstvu u BiH smiješno je i pričati budući da je preko 97% stanovništva pripadnika konstitutivnih naroda: Bošnjaci, Hrvati ili Srbi. Drugim riječima Jugoslaveni su (statistička) greška.
Kulture, običaji i religije
Jugoslaveni će ponosno isticati najveće banalnosti ne bi li dokazali postojanje iste kulture. Tako ćemo čuti da svi jedemo burek i pijemo rakiju, dugo sjedimo u kafiću, kultura “preko veze” je svugdje prisutna kao i nestrpljivost u prometu.
Ne shvaćaju da iste sličnosti možemo naći i sa drugim narodima pa ispada da smo također i Mađari ako jedemo gulaš ili Talijani ako naručimo pizzu. Španjolci također dugo sjede u kafiću, a traženje “štele” karakteristično je za puno post-socijalističkih naroda.
Samuel Huntington je u Sukobu civilizacija još 1996. opisao zašto misli da će nakon Hladnog rata najveće razlike nastati između velikih civilizacija (zapadna, pravoslavna, islamska, kineska i druge) jer se njihovi vrijednosni sustavi, povijest i identiteti duboko razlikuju. Te razlike, tvrdi on, postat će glavni izvor političkih sukoba, savezništava i globalnih previranja, nadmašujući ideologiju i ekonomiju.
Hrvati, Srbi i Bošnjaci su tijekom raspada Jugoslavije upali u međucivilizacijske napetosti jer pripadaju različitim kulturnim i civilizacijskim krugovima. U BiH je to najizraženije. Razlike će vidjeti svatko tko je posjetio Sarajevo, Banja Luku ili boravio u Mostaru.
Jugoslavene je pregazilo vrijeme. Glave su im još uvijek u Hladnom ratu i ideologiju smatraju primarnom. Trebaju konačno shvatiti da nismo jedan narod i da u tome nema ničeg lošeg.
