Urnebesno je bilo promatrati bh. diplomaciju ovih dana. Veleposlanik Izraela je, sasvim slučajno, dokazao da se BiH može poljuljati sa samo par rečenica.
Javno je pohvalio izmjene naziva ulica u Mostaru, usvajanje definicije antisemitizma u Domu naroda te istaknuo kako podržava Ustav i ravnopravnost naroda i građana u zemlji.
Ako vas zanima BiH, provjerite i ovu kolumnu:
Za oko svima upada posljednja rečenica u kojoj Izrael pozdravlja hrvatsku stranu kada je riječ o izbornom zakonodavstvu. Država Izrael, čini se, shvaća kako se prava Židova u BiH koristi kao isprika za blokiranje političkih prava Hrvata.
Tako jasnu i nedvosmislenu potporu države s diplomatskom težinom neće iskoristiti samo onaj kojem su političke sinekure bitnije od položaja vlastitog naroda.
Nakon posjete Izraela u lipnju, usvajanje izjave o antisemitizmu, promjena imena ulica u Mostaru i Twitter objave podrške Izraelu, veleposlanik je u hrvatskom političkom tijelu vidio prijatelja.
Sigurno ga čudi pasivnost hrvatskih predstavnika u danima nakon njegove izjave. Umjesto da dobiju vjetar u leđa, nastao je muk. Netko drugi bi, primjerice, pozvao izraelskog veleposlanika na sastanak sa Schmidtom u kojem bi raspravili izmjene izbornog zakonodavstva koji bi zaštitio Hrvate i Židove u BiH.
Čini se da im izraelska izjava prijateljstva baš i ne odgovara budući da na idućim izborima neće imati što obećati ako se izborni proces napokon uredi. U tom bi se slučaju morali suočiti s temama ekonomije, iseljavanja i aferama s kojima se ne snalaze najbolje.
Dok je hrvatski politički vrh očekivano šutljiv, „građanština“ se ponovno probudila. Predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić je isti dan pozvao Ministarstvo vanjskih poslova za prosvjednom notom Izraelu jer, pazite sad, podržavaju Ustav BiH i podjelu vlasti među konstitutivnim narodima i njihovim predstavnicima.
U posljednjoj rečenici navodi da „sve institucije pripadaju državi i izvode se iz državnog suvereniteta, a ne narodima koji nisu administrativne kategorije“. Drugim riječima, nije država tu zbog tebe, ti si tu zbog države. Vjerojatno nije ni svjestan sličnosti njegove izjave sa Mussolinijevom “sve je u državi i ništa nije izvan države.”
Nikšić mora znati da konstitutivan (eng. constituent) u prijevodu znači ustavotvoran. Suverenost pripada narodu, u ovom slučaju narodima i građanima, koji su temelj Ustava. Iznova se histerizira da netko udara po BiH tako što podržava njezine temelje.
Ministrica vanjskih poslova ubrzo je odgovorila izraelskom veleposlaniku. U odgovoru je, uz par gramatičkih grešaka, tražila pojašnjenje i naravno spomenula nekakvu diskriminaciju.
Kasnije tog dana ograđuje se njezin zamjenik: „Danas, tijekom telefonskog razgovora s veleposlanikom Izraela gospodinom Galom Gendlerom, priopćio sam da demarš poslan Ambasadi Izraela u Tirani nije službena pozicija države BiH, već samo stajalište jedne političke stranke.”
Ostaje nejasno misli li na jednu bošnjačku stranku koja, gle čuda, koalira s njegovom. Također nedostaje i njegov stav po ovom pitanju budući da se očito ne slaže. Podsjetimo da se radi o zamjeniku ministrice vanjskih poslova.
Urnebesno je vidjeti kako se o ovako ozbiljnim stvarima nitko između sebe nije konzultirao prije istrčavanja u javnost. U uređenim bi se državama ovakva diplomatska sramota rješavala ostavkama, ali u BiH o tome nema ni govora.
Diplomatska trakavica nastavila se nakon što je Iran odlučio prozvati Izrael spominjući apartheid, poštapalicu koja se, uz diskriminaciju i rovove, sve češće koristi u bošnjačkim političkim krugovima. Stajući iza svog kolege, izraelski veleposlanik iz Zagreba odgovara Iranu tvrdeći da su zadnji koji nekome mogu moralizirati.
Zamislimo samo kakav bi diplomatski fijasko nastao da se zagrebački veleposlanik ogradio od svog kolege i rekao da ovaj ne zastupa stavove Izraela, već neke političke stranke. U BiH je to sasvim normalno i nitko ih ne poziva na odgovornost.
Iz svega možemo izvući tri zaključka:
Prvi je da BiH jednostavno ne može imati smislenu vanjsku politiku. Nitko ozbiljno ne može shvatiti zemlju u kojoj se prvi ljudi diplomacije javno ograđuju jedni od drugih. S razlogom BiH već desetljećima nije stvorila niti jednog pravog saveznika.
Drugi zaključak je da će bošnjačke i građanske opcije na sam spomen konstitutivnosti i/ili Izraela ponavljati poštapalice poput apartheida s kojim se izgleda želi zamijeniti već „istrošeni“ fašizam.
Treći, možda i najtužniji zaključak, je da će trenutni hrvatski predstavnici nastaviti pisati razne deklaracije i priopćenja, snažno podupirati ili čvrsto osuđivati, ali kada dođe trenutak u kojemu mogu povući konkretne poteze, ostanu kratki. Svima je jasno da se Izborni zakon pretvorio u jeftinu kampanju pred izbore. Kampanja je to s kojom ne moraju pričati o životnim problemima i s kojom hrvatske oporbene stranke mogu proglasiti antihrvatskim i da „rasipaju glasove“.
