U središtu Zagreba se, kako javljaju mediji, dogodilo ubojstvo muškarca te je uhićena jedna osoba. Mediji su prvobitno prenijeli policijsko izviješće da je 36-godišnja žena oštrim predmetom ubila 43-godišnjeg muškarca.
Kasnije doznajemo da je osumnjičenik Sonja Hranjec, osoba ranije poznata javnosti kao Davor “Njec” Hranjec.
Index.hr prenosi: “Kako neslužbeno doznajemo, osumnjičena za ubojstvo je 36-godišnja Sonja Hranjec, koja je rođena kao muškarac i prije 15-ak godina je odlučila promijeniti spol.”
Na pravosudnim tijelima je da se bave ovim slučajem čija istraga još traje. Ono što se odmah primijeti je da novinari u gotovo svakoj objavi poštuju željeni rod osumnjičene osobe pa će neironično napisati da je žena rođena kao muškarac.
Index se kasnije prisjeća kako je Sonja, tada još Njec, “održala i nekoliko protesta, pa je tako šatorašima 15 sati i 15 minuta čitala Zagorkin roman“. Odemo li na originalan članak iz 2015., vidjet ćemo da piše kako je čitao roman, dok danas saznajemo da ga je ipak tada čitala. Po indexu ispada da je Njec bio žena prije nego je postao žena.
Sličan slučaj zbunjenih novinara imali smo prije nekoliko godina u SAD-u. Bruce Jenner, američki olimpijac koji je ’76. osvojio zlatnu olimpijsku medalju, postao je Caitlyn Jenner. Woke ekipa se do danas nije dogovorila je li tu medalju osvojio muškarac kojeg više nema ili žena koja tada nije ni postojala.
Istanbulska konvencija digla je prašinu još 2018. godine kada je ratificirana u Hrvatskoj. U njoj se, između ostalog, razlikuje pojam spola od roda gdje se spolom smatraju biološke razlike muškarca i žene, dok je rod društvena konstrukcija, odnosno “…društveno konstruirane uloge, ponašanja, aktivnosti i atributi koje određeno društvo smatra primjerenim za žene i muškarce…”.
Kasnije se navodi da “Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama “muško” ili “žensko”.”
Prije svega, “spol dodijeljen pri rođenju” nema nikakvog smisla budući da se spol konstatira, a ne dodjeljuje. Niti jedan liječnik na svijetu nikada nije sjeo i razmislio koji će spol dodijeliti djetetu.
Također ostaje nejasno jesu li transrodne osobe, po ovoj definiciji, posebna kategorija izvan muškog i ženskog ili oni biraju jedno od navedenog. I koja je točno razlika između feminiziranog muškarca duge kose i noktiju i trans-žene kojoj je muškost “dodijeljena” pri rođenju? Može li se isti taj doktor kasnije predomisliti pa nekome dodijeliti drugi spol?
Ispada da muškarac postaje ženom u trenutku kada se, ironično, ponaša kao stereotipična žena. Žena se svodi na šminku, dugu kosu, štikle i visok glas. Dodate li tome i dramatično mlataranje rukama, i najbradatiji muškarac će u novinama biti “ona”.
Ženstvenost je postao kostim koji se nosi. Kao što se djeca obuku u Spidermana, trans-žene imaju haljinu i mirisne svijeće. Od nas se traži da se pretvaramo da je našminkani muškarac uistinu žena, kao da se radi o djetetu u maškarama ili glumcu koji igra ulogu žene.
Suprotno Istanbulskoj, rod ne može biti odvojen od spola. Možda nekog ovo iznenadi, ali jedna od najvećih razlika muškarca i žene je trudnoća. Žene, po pravilu, mogu zatrudnjeti i roditi, dok nijedan muškarac to nikada neće moći.
Ali što je sa ženama koje ne mogu zatrudnjeti? Jesu li one i dalje žene? Matt Walsh, američki konzervativac koji se proslavio svojim filmom “What is a woman?”, odgovorio je vrlo jednostavno: tvrdnja da žene mogu zatrudnjeti jednako je točna kao i tvrdnja da ljudi imaju dvije noge. To što postoje ljudi s jednom nogom ne dovodi u pitanje činjenicu da ljudi, po pravilu, imaju dvije noge. Nitko se neće zapitati je li netko bez noge manje čovjek, niti ćemo noge promatrati kroz spektar kao što to rade sa seksualnošću. Upravo činjenica što mlada žena ne može zatrudnjeti govori nam da je nešto pošlo po krivu jer bi, po pravilu, trebala moći.
Iznimka ovdje potvrđuje pravilo. Isto tako niti jedan ginekolog neće pregledati biološkog muškarca u haljini i čuditi se zašto ne može zatrudnjeti. Tomu bi se čudili možda novinari.
Biološki faktori također uređuju naše društvo. S razlogom postoji pojam punoljetnosti, invalidnosti i podjela na muške i ženske sportove ili zatvore.
Ako je, po novinarima, rod biološki fluidna kategorija, zašto nije i dob? Sigurno postoje mladi ljudi koji se osjećaju zrelijim nego što jesu, kao i starci koji se osjećaju mladima. Zašto bi oni bili ograničeni svojim godištima “dodijeljenima pri rođenju”?
Zamislite neki članak o lubenicama nakon što poljoprivrednik novinarima kaže da on ustvari nema 65, već 14 godina. Vodeći se trans-logikom, članak bi trebao glasiti: “Poljoprivrednik Mirko (14), iako mlađi od svoje djece, uspio je uzgojiti najveću lubenicu u Hrvatskoj, tešku čak 20kg. Tvrdi sa svojih 14 godina i dalje pamti rekordnu 78. kada su lubenice bile i preko 20kg. Danas mu je, kao tinejdžeru, najbitnije da su mu djeca i unuci na okupu.”
Do prije par dana bi nam bila smiješna sama pomisao da bi netko ovo ozbiljno napisao, ali nakon vijesti o ženi rođenoj kao muškarcu, trebamo se zapitati bi li stvarno mogli čitati članke u kojima je netko prije bio stariji nego danas. Jer zašto ne? Ako u svijetu novinarstva muškarac može postati žena, zašto ne bi opet bio tinejdžer?
Teško da se ovdje radi o pristojnosti prema nekome ili etici novinarstva, već prije da autori ovakvih članaka iskreno vjeruju to što pišu.
Čitamo nadrealne članke da je žena ispitana u policiji dok na slikama vidimo muškarca duge kose. Revidirat će prošlost gdje više ne znamo je li netko prije deset godina čitao ili čitala roman. Trans-dogme shvaćaju toliko ozbiljno da će redefinirati stvarnost kako ne bi počinili trans-grijeh koristeći biološke zamjenice. Što drugo pomisliti osim da je dobar dio novinara prihvatio novu religiju do te mjere da će istinu baciti u vodu?
Preostaje nam vidjeti sudski epilog i, ukoliko se ispostavi da je Sonja ubojica, vidjeti hoće li završiti u ženskom ili muškom zatvoru. Budući da je Hrvatska ratificirala Istanbulsku koja nas uči tko je sve žena i da je HDZ-ovo Ministarstvo kulture i medija 2022. otkupilo Hranjecovu knjigu s transrodnom tematikom za hrvatske knjižnice, ne treba nas čuditi gdje god da možda završi. A novinari će se, nadajmo se, jednog dana zapitati zašto ljudi vjeruju više svojim očima nego njima.
