Nakon Thompsonovog koncerta u Zagrebu, vojnog mimohoda, još jednog koncerta u Sinju, Hrvatska danas slavi 30. obljetnicu Vojno-redarstvene operacije Oluja. Nacionalni naboj koji traje već neko vrijeme zaslužan je da ove godine standardne poruke političara prolaze uglavnom ispod radara. Do izražaja ove godine dolazi narod koji, reklo bi se, i nakon 30 godina ima isti zanos domoljublja.
Ono što znamo o Oluji je da je napravila prekretnicu u Domovinskom ratu i privela ga kraju, znamo da je trajala svega par dana, kao i da je odlično izvedena operacija, ali nije na odmet znati manje poznate činjenice o Oluji kako bi shvatili pravu težinu ove akcije.
1. Operacije koje su prethodile Oluji
Više-manje svi znaju za operaciju Bljesak, ali upućeniji će znati o vojnim operacijama Zima ’94., Skok 1 i Skok 2. Bile su to kombinirane operacije HV-a i HVO-a u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u mjesecima i neposredno prije Oluje. Cilj je bio razvući frontu, stvoriti strateško okruženje i pripremiti teren za Oluju. U operacijama su postrojbe Vojske RS-a i RSK-a bili prisiljeni na povlačenje što je poremetilo srpsku komunikaciju i smanjilo pritisak na sjeverozapadnu BiH čije bi stanovništvo moguće dočekalo sličnu sudbinu kao u Srebrenici.
Zima ’94. bila je ofenziva na području Livanjskog polja i Dinare u trajanju od oko mjesec dana (29. studeni – 24. prosinac 1994.) čime je oslobođeno oko 200 kvadratnih kilometara.
Nekoliko mjeseci kasnije uslijedila je akcija Skok 1 (7. travanj) kojoj je HVO učvrstio položaje u zapadnoj BiH. Mjesec dana kasnije, počinje operacija Bljesak (1. – 2. svibnja) kojom se u nešto više od 24 sata oslobađa 500 km² hrvatskog teritorija i, iako nije izravno stvorila teren za Oluju, utjecala na moral i gotovo ju najavila.
Slijedi Skok 2 (4.-10. lipnja 1995.) čime je zajedničkim snagama HV-a i HVO-a zaokružen velik dio okupiranog hrvatskog teritorija nakon čega su hrvatske snage bile u zaleđu Knina.
Sve ove akcije stvorile su odskočnu dasku za Oluju. Izvršen je pritisak na Vojsku Republike Srpske i samoproglašenu Krajinu koji su se iscrpili braneći dugu frontu od napada u valovima, ali je također poslana važna poruka o spremnosti hrvatskih vojnika koji ne namjeravaju stati. Ovo posljednje je možda i najviše utjecalo na uspjeh Oluje budući da je srpsko rukovodstvo, nakon prethodnih akcija, praktički pretpostavljalo da je pitanje vremena kada će Oluja početi.
2. Najbrže napredovanje u nakon Drugog svjetskog rata
U 84 sata oslobođeno je 11 tisuća kvadratnih kilometara – što znači da je prosječno oslobađano više od 100 km² po satu. Riječ je o najbržem teritorijalnom napredovanju jedne vojske u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Oluja je planirana da traje što kraće, što iz logističkih razloga, tako i zbog trenutne diplomatsko-političke situacije u kojoj se Hrvatska nalazila.
Iako se očekivao snažan otpor u Kninu, tvrđava je bila gotovo napuštena kada su hrvatske snage došle. Najveći dio neprijateljskih snaga već je bio u povlačenju ili okružen. Unatoč tvrdnjama o etničkom čišćenju, dokumentacija predana Haagu kao i izjave svjedoka govore nam da se civilno stanovništvo evakuiralo često i prije dolaska HV-a, što etničko čišćenje, sve i da je bilo namjere, čini nemogućim. S razlogom je Oluja bila izuzetno brzo odrađena akcija – HV velikim dijelom nije nailazio na značajan otpor. To uključuje i sam Knin do kojeg je teže bilo doći nego ga zauzeti. Postoje tu i izjave o gaženju srpskih civila od vlastite vojske u želji da što prije pobjegnu, kao i izviješće Human rights watcha godinu dana nakon Oluje u kojemu stoji da je većina civila preseljena u Vojvodinu, a manji broj na Kosovo, među većinski albanskim stanovništvom. Kao da su s ljudima htjeli “obojati kartu” srpskim stanovništvom u tim pokrajinama. Zanimljivo, u istom izviješću stoji kako mnogi iz samoproglašene Krajine nisu bili registrirani kao izbjeglice te su ih vlasti SRJ-a smatrali ilegalnim migrantima. Kao ilegalni migranti, bili su podložni deportaciji i to najčešće na područje okupirane istočne Slavonije.
3. Čuvane informacije uoči Oluje
Neslužbeni izvori nam govore da je Oluja planirana punu godinu ranije, a planiranja čuvana u tajnosti. Nacional.hr prenosi: “Srbima su se dostavljali i lažni planovi budućeg napada HV-a kako bi se sakrili glavni smjerovi napada hrvatskih snaga. Krajinsko je vodstvo dobilo na uvid plasiranu informaciju iz hrvatskih obavještajnih krugova da će HV parcijalno oslobađati preostala okupirana područja pa su tako i nastali planovi “Oluja 1” do “Oluja 4” s ciljem dezinformiranja “krajinske” vojske koja je na temelju njih smatrala kako će HV postupiti na isti način kao u operacijama “Maslenica”, Medački džep i “Bljesak”, odnosno otrgnuti dio po dio tzv. RSK. Tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman osobno je naložio da se srpskoj vojsci dostavljaju lažni planovi, a konačan plan napada donesen je pred sam početak “Oluje” u najužem krugu vojnih zapovjednika. Koliko su Srbi bili obmanuti takvim postupcima, pokazuje i to što su donijeli odluku o evakuaciji samo područja Knina i južne Like, a ne i Banije i Korduna.“
4. Psihološki rat i motiviranost hrvatskih snaga
Nije tajna da je Oluja bila dugoočekivana akcija. Prema službenim podacima, hrvatske su snage u akciji izgubile ukupno 124 čovjeka, od čega je stradalo 20 časnika, 18 dočasnika, a ostalo vojnici. Ovo dokazuje izrazitu hrvatsku motiviranost u kojemu su časnici bili na čelu akcije što nije karakteristično za druge vojske i vojne operacije.
“Nakon što su u ranim jutarnjim satima zrakoplovi Hrvatske vojske uništili komunikacijske centre i radiorelejna čvorišta srpske vojske, s lokacija u Hrvatskoj počeo se emitirati program “srpskih” radiopostaja Petrova Gora i Knin čiji je cilj bio dezinformirati srpsku vojsku i civilno stanovništvo.” stoji dalje u Nacionalu. Bio je to oblik psihološkog ratovanja. Poruke i vijesti bile su lažne informacije o opkoljenosti srpskih snaga, da su neke jedinice već položile oružje i munjevitom napretku Hrvatske vojske.
5. Strani komentari
Američka obavještajna agencija CIA je u to vrijeme imala ljude u regiji i detaljno je pratila tijek operacije, uključujući kretanja trupa i političke posljedice. Neki podaci iz američkih izvora objavljeni su tek godinama kasnije, uključujući da je CIA upravljala dronovima iz baze u blizini Zadra na jadranskoj obali, tijekom i nakon operacije Oluja. Zanimljivo, newsweek je još 2001. godine, u vrijeme kada je Ante Gotovina uhićen, izbacio članak u kojemu bivši visoki dužnosnik administracije kaže da je Bijela kuća imala “uobičajenu količinu informacija o pojedinačnim incidentima”, ali da “nije bilo dokaza da su se Hrvati trudili terorizirati srpsko stanovništvo”. “Činjenica je da je stanovništvo otišlo prije nego što je Hrvatska vojska stigla tamo”, kaže Peter Galbraith, američki veleposlanik u Hrvatskoj 1995. “Ne možete deportirati ljude koji su već otišli.”
Pukovnik Andrew Leslie, zapovjednik UNCRO-a u Kninu za vrijeme Oluje, procjenjuje da je “Operacija Oluja operacija kao iz vojnog priručnika koja bi dobila ocjenu A+ prema NATO standardima.” Bivši američki ministar obrane i general američkih marinaca Mattis izjavio je povodom obilježavanja obljetnice Operacije Oluja: “Oluja je operacija koja se ovdje u Americi proučava i pokazuje što dobro predvođena, što dobro opremljena i dobro istrenirana snaga, politički dobro predvođena, može napraviti i preokrenuti tijek povijesti. Iznimno poštujemo vas, našeg saveznika, jednu malu zemlju, koja se bori znatno iznad svoje kategorije.“
Kako je Oluja obranila nas, mi smo dužni braniti čast ove akcije. Zato svatko od nas mora znati dovoljno o Oluji i ne dopustiti lažne narative i izvrtanja povijesti. Nemojmo dopustiti da nam uzmu radost i ponos na ovaj dan. Politička prepucavanja u povijesti neće ostati zapisana, ali naš odnos prema slobodi hoće.
