Ovog se tjedna pojavilo više udarnih vijesti koje su prelazile granice BiH, svaka sramotnija od prethodne.
Vikend je obilježen ozbiljnom izjavom Reisa Kavazovića, bošnjačkog teologa Islama, o obrani kroz institucije BiH, ali i oružanoj obrani, ukoliko institucije padnu. Izjava je to koja je izazvala burne reakcije.
Odgovarajući na kritike, tvrdi da je to sveta dužnost svakog muslimana. Odgovor, na njegovu žalost, više nitko nije pratio jer se u međuvremenu dogodio čitav niz akademskih sramota u državi.
Službeni početak ljepšeg vremena nije ni stigao, ali je Hrvate u BiH već početkom tjedna stigla nova sramota njihove vladajuće elite.
Sveučilište u Mostaru se na službenoj stranici pohvalilo nagradom najboljeg sveučilišta i rektora za prošlu godinu. Ni 24 sata kasnije, pojavljuju se novinski članci koji u pitanje dovode legitimnost pohvalnice.
Tvrde kako se takva potvrda može naručiti online za gotovo 400 dolara, s tekstom po želji. O kakvoj se sramoti ovdje radi dovoljno nam govori i činjenica da su ju prenijeli čak i mediji u Hrvatskoj. Isti mediji koji život svojih sunarodnjaka u BiH prenesu tek ponekad, kada se Hrvatska izravno spomene ili kada je vijest previše zanimljiva.
Nakon izjave ravnatelja mostarske bolnice, gdje virus u ulazi „sazad“, Hrvati u BiH se ponovno imaju razloga crveniti. Ispada da rektor Sveučilišta u Mostaru naručuje pohvalnice samom sebi i to tuđim novcima.
Umjesto da „pohvala“ prođe ispod radara kao broj u statistici kvazi-uspjeha ili kao slika na zidu, ona je i dalje dostupna na službenim stranicama Sveučilišta. Sam izgled certifikata djeluje pomalo amaterski i neozbiljno. Sastavljen od stiliziranih slova i okvira, nalik šaljivim poklonima o „najboljoj kuharici“ ili „najboljem vozaču“ koji se kupe na štandu.
Ali nije kupljena pohvalnica jedina sramota koja je probila granice BiH. Već idući dan svjedočili smo sapunici bračnog para Izetbegović koja se u medijima rijetko viđa.
Sebiji Izetbegović, supruzi Bakiru Izetbegoviću, čelniku SDA, osobi istaknutoj u javnosti i (bivšoj) profesorici na fakultetu, poništena je akademska titula zbog, kako se navodi, nemogućnost dokazivanja magistarske diplome iz Zagreba.
O osnovanosti odluka i političkim igrama nije na nama da sudimo, ali se ne može zanemariti ponovni interes hrvatskih medija. Budući da se spominje Sveučilište u Zagrebu, mediji u Hrvatskoj su tek „reda radi“ popratili događaje u Sarajevu. Loše izvještavanje i novinarska nezainteresiranost primijeti se u gotovo svakoj rečenici, ali vijest će ipak ostati zapisana.
Možda je Kavazović trebao odvući pozornost sa nekih od ovih tema. Zadatak odvlakača pažnje u svakoj državi je da iskoči iz paštete kada se krene pričati o bitnim stvarima.
Tako u Hrvatskoj imamo Partizane i Ustaše ili nečiji ratni put, a u BiH zveckanje oružja i rovarenje po ratnim ranama. Ovaj put je, čini se, promašen tajming. Umjesto da Kavazovićeve prijetnje ratom odvuku pažnju s akademskih blamaža, akademske blamaže su odvukle pažnju s Kavazovića.
Mostarski rektor Tomić i bračni par Izetbegović ovaj put su, možda ne namjeravajući, poslužili kao odvlakači.
