Udruga nastala 2016. godine zvana Mostarski krug posljednjih mjeseci sablažnjava mostarsku i širu javnost svojim tastaturnim i verbalnim eskapadama. Ljudi koji su okupljeni oko te udruge uglavnom su politički marginalci i ljudi sumnjivih političkih i gospodarskih poteza, koji su svojim postupcima iz prošlosti završili na društvenoj margini i sad svim silama nastoje doći pod svjetla pozornice, nešto slično kao samoprozvani suvremeni umjetnici koji u svom neznanju i nekreativnosti sablažnjavaju javnost golim tijelom samo kako bi dobili mrvicu javne pozornice. Kakve blasfemije i gluparije piše Mostarski krug, dođe mi da pomislim da bi bilo društveno korisnije da, kao i nekreativni umjetnici, dođu svojim golim tijelima na naslovnice, a ne političkim pamfletima.
Spomenuta udruga nastala je, kako sami kažu, ”za dijalog i suradnju”, a njihova zadnja priopćenja doslovno govore ”nećemo dozvoliti” napredak i ulaganje u Hrvatsko narodno kazalište. Kako to uključivo i dijalog idu s „nećemo dozvoliti“?
Prvo, tko njih išta pita? O tome koji naziv će nositi sadašnje HNK odlučit će njegov osnivač, Hercegovačko-neretvanska županija i Grad Mostar, a ne nikakva udruga. Problematiziraju naziv hrvatski, kako to da može nositi takav naziv, a dobivaju novce od svih građana.
HNK je nastalo 1994., a Mostarski krug 18 godina kasnije, to je isto kao da ja svojim roditeljima mijenjam ime.
Nadalje, ako nešto nosi naziv hrvatski, to ne znači da je zatvoreno i za bilo koga drugog i HNK svoju otvorenost jasno pokazuje nastupima i suradnjom s puno drugih kulturnih ustanova različitih nacionalnosti.
Idemo dalje, ako porezni obveznici ne mogu financirati nacionalne institucije, kako to da ne napadaju što se javnim novcem plaćaju bošnjačko/bosanski instituti, kulturne ustanove i obrazovne ustanove, kako u BiH i RH, tako i u Europi i svijetu. Znači, to nije ništa novo ni diskriminirajuće nego najnormalnija stvar koju koriste brojni Bošnjaci kako u BiH, tako i diljem svijeta. Kako to Mostarskom krugu nije problem, klasični dvostruki aršini i skretanje fokusa javnosti sa stvarnih problema, što jest sekundarni cilj Mostarskog kruga.
Nadalje, da narod uopće nema problem s tim, niti vlasti, jasno pokazuje to da se financira gradnja HNK s više razina vlasti i da redovito prolazi izvješće HNK-a u Gradskom vijeću Grada Mostara za koje glasa preko 10 vijećnika Bošnjaka.
I zaključno, struka kaže da su kazališta po defaultu nacionalna jer je njihova baza jezik. Zato imamo talijanska, engleska, njemačka i ina kazališta.
Zanimljivo je gledati kako i građansko-nacionalistički SDP pokušava ušićariti koji jeftini politički poen na toj hrvatskomrziteljskoj platformi koja se stvara u BiH i kojoj je glavni cilj preko demoniziranja Hrvata dobiti koji glas. Simpatično je kako nastoje glumatati jednakost, ali kako onda ti cenzori jednakosti s tog pijedestala jednakosti nikad ne vide nikakvu hegemoniju Bošnjaka nad drugima. Je li moguće da baš Bošnjaci nemaju nikakvih povreda jednakosti!? Nije valjda da ne vide njihovu višedesetljetnu majorizaciju Hrvata, stotine logora za nemuslimane, desetine zločina s tisućama pobijenih, poklanih. Kako to da nikad riječi nisu rekli o institucijama gdje nema Hrvata, nego monopol imaju Bošnjaci. Biblijski rečeno, ne vide brvna u svom oku, dok vide mrvice u oku brata svoga.
Mogu shvatiti da nastoje na tom demoniziranju Hrvata dobiti koji glas jer su pokazali da su gora i nesposobnija vlast i od nesposobne SDA i pritom se dodvoriti Islamskoj zajednici. Ništa od toga nije sporno, samo neka to jasno kažu da pušu u tu bošnjačku hegemonu agendu, a ne da glume cenzore jednakosti.
I da stvarno zaključimo, legitimno je da se HNK gradi kao institucija novcem poreznih obveznika, legitimno je da svi konzumiraju njihove sadržaje, legitimno je, ali i štetno da nebitna udruga s propalim bivšim političarima i gospodarstvenicima, piše političke pamflete kako bi došli na svjetla pozornice kao i igrači koji su na tribinama, ali žele stati pod svjetla reflektora stadiona, legitimno je i da pseudograđanski nesposobni SDP gura velikobošnjačku agendu, sve je to legitimno, ali koliko je korisno, upitno je.
Kad čujem sve ovo i pročitam, jedino što poželim je još jedan kat zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.
