U emisiji N1 televizije gostovala je aktivistica i teologinja Lana Bobić koja je govorila o feminističkoj građanskoj inicijativi My voice, my choice.
Cilj inicijative je osigurati “pravo na dostupan, siguran i besplatan prekid trudnoće” kako je to lijepo sročeno. Dalje saznajemo da je Europskoj komisiji predano preko milijun potrebnih potpisa nakon čega će u idućih pola godine formirati prijedlog.
Popularnost inicijativi dala je i Severina koja je zbog odlaska u Bruxelles i aktivizma u medijima postala zvijezda tjedna.
Uz već prožvakane poruke modernog feminizma koji nikako da se oglasi o pravima žena u muslimanskim zemljama, čujemo sve više nelogičnosti koje nemaju veze s današnjim svijetom, već svijetom iz prošlog stoljeća.
Ovo su nekoliko nelogičnosti samo ovog intervjua:
Muškarci su uvijek u boljem položaju, čak i kad nisu
Već u naslovu članka: “Thompsonu nitko nije rekao da se bavi samo pjevanjem, za razliku od Severine…” saznajemo stavove gošće koja tvrdi:
“Kada jedna građanka koja se bavi pjevanjem politički istupi, onda će se njoj reći ‘neka se bavi pjevanjem’, to se nikada neće reći jednom muškarcu. Nitko nije rekao Thompsonu neka se samo bavi pjevanjem. I to je jako opasno.”
U pravu je da to Thompsonu nitko neće reći, ali ne zato što je muškarac, već što se i bavi uglavnom pjevanjem. Osim poneke rečenice s pozornice, Thompson ne poziva na prosvjede niti odlazi u Bruxelles, za razliku od Severine. Kada bi to radio, sigurno bi bilo onih koji bi mu rekli da se drži mikrofona.
Sjetimo se samo ulaska Miroslava Škore u politiku. Javnost je toliko problematizirala Škorinu pjevačku karijeru da se morao rebrendirati iz zabavljača u ozbiljnog političara.
Čak smo nedavno smo imali primjer Zlatka Dalića koji je, nakon njegove političke izjave, dobio oštar odgovor i to od saborske zastupnice koja mu, između ostalog, prebacuje što je rođen u BiH. Danima kasnije smo čitali komentare da se drži reprezentacije i okani političkih poruka.
Ispada da Dalić i Škoro nemaju muške povlastice o kojoj Bobić priča.
Na žene iz ruralnih mjesta se gleda podcjenjivački
U intervjuu je gošća izjavila kako pobačaj “unatoč njegovoj legalnosti ostaje nedostupan brojnim ženama u Hrvatskoj, posebno ženama koje žive u manjim sredinama.”
U nastavku čujemo da je problem u tome što moraju putovati do grada u kojemu je pobačaj dostupan. Zašto urbane feministice u 2025. godini misle da je mladoj ženi sa sela strašan problem doći do grada?
Zar stvarno misle da ne znaju voziti niti guglati vozni red? Ili da će im se kočija pokvariti na putu do Zagreba?
Sloboda izbora se odnosi samo na ženu koja želi pobaciti
U intervjuu je istaknuto kako EU može napraviti financijski mehanizam koji će omogućiti da žena bez obzira na nedostupnost pobačaja u svojoj zemlji može napraviti pobačaj u nekoj od zemalja EU-a, a da trošak bude na građanima.
Feminizam ovdje ne pita žele li protivnici pobačaja plaćati porez kojim se financira nečije putovanje i pobačaj u drugoj zemlji, pogotovo ako je uveden zbog inicijative čija je podrška manja od 0.3% stanovništva Unije.
Ako žena bira želi li roditi, zašto porezni obveznici ne bi birali žele li platiti tuđi pobačaj? Toliko o slobodi izbora.
Novinari ništa ne propituju
Nevjerojatno je kako gotovo nikada ne čujemo novinare da propituju tvrdnje sugovornika s kojima se slažu.
Zamislimo da je voditeljica u jednom trenutku pitala: “Što točno mislite kada kažete da je pobačaj zdravstvena skrb? Znači li to da je neželjena trudnoća bolest koja se liječi pobačajem? Mislite li da je ženama problem doći do grada? Je li itko štedio muške pjevače u politici?”
Provokativna pitanja poput ovih, takozvani hard-talk, dio je novinarstva. Novinarima bi trebalo u cilju biti otvoriti prostor sugovorniku da približi svoje stavove gledateljima, ne kimati glavom.
Pogledamo li cijelu emisiju, primijetit ćemo da je intervju više izgledao kao ugodna kava. Nismo saznali zašto je ženi na selu pobačaj nedostupniji nego onoj u gradu ili po čemu bi Thompson prošao bolje od Severine. Prava pitanja su, čini se, rezervirana za nešto konzervativnije goste.
Dužnost novinara nije slaviti Severinu jer se slaže s njima, već postavljati prava pitanja kako bi gledatelji saznali nešto više od već prežvakanih fraza. Kada to ne rade, gledamo ovakve intervjue – odlijepljene od stvarnosti.
Muškarcima se nabija krivnja jer su muškarci, žene se dijele na one sa sela i iz grada, na važnosti se daje inicijativi koja realno nije dovoljno popularna da se o njoj danima priča, a sve to dok su žene u drugim dijelovima svijeta stvarno potlačene.
Nije ni čudo što je današnji feminizam shvaćen neozbiljno. Sami su ga takvog napravili.
