U bošnjačkim se krugovima često čuje isprazna, kvazi-plemenita konstatacija kako religijski, nacionalni i regionalni identiteti ne igraju nikakvu ulogu, već je najbitnije da je osoba radišna i poštena, često misleći na Komšića.
Čovjek je biće više razina identiteta. Identiteti sami po sebi ne igraju veliku ulogu u životu sve dok se ne osjećamo ugroženi na jednoj od razina identiteta. Nijedan liječnik u slobodno vrijeme ne hoda okolo s natpisom „Ja sam liječnik“, međutim, ako se u javnom prostoru pokrene rasprava o koruptivnim liječnicima koji diskriminiraju pacijente, njihova će im struka postati primaran identitet. Slično je i sa nacionalnim identitetima. Dok nisu ugroženi, neprimjetno žive u nama. U suprotnom, postaju naš glavni identitet.
Licemjerje sarajevskog propagandnog stroja dolazi u trenutku kada se u javnom prostoru počnu ponavljati floskule o dobrim i lošim ljudima. Stvara se slika kako je zlobnicima nacionalni identitet ispred individualnih kvaliteta. Tu se zgodno ubaci lik i djelo Željka Komšića kao oglednog primjera tobožnjeg mosta između naroda.
Je li to baš tako? Je li Komšić sve do sada pobjeđivao na izborima zato što je uspješan u svom poslu? Je li on „pravi ćo’ek“ kako to neki papagajski ponavljaju?
Za vrijeme njegovih mandata, BiH nije zabilježila gotovo nikakav napredak. Komšića ne pamtimo ni po kakvom diplomatskom uspjehu. BiH nije stvorila ni saveznika ni prijatelja. Nije prosperitetnija, nije bogatija, nije sigurnija, nije cjenjenija u svijetu, čak ni napetosti unutar države nisu splasnule. Radi se o čovjeku bez karizme, bez jasne političke vizije, slabog vokabulara i bez rezultata. Dovoljno je pogledati samo par minuta njegovog gostovanja u Nedjeljom u 2 iz 2019. da bi “kafanski” vokabular i nedostatak sadržaja došli do izražaja. Posebno je tužno vidjeti Komšićeve mentalne akrobacije zbunjivanja voditelja nakon što je upitan o hrvatskom vitalnom nacionalnom interesu i znači li to da je on predstavnik Hrvata. Koliko god očekivanja bila niska, opet podbaci.
Ali kako je moguće da osvaja daleko najviše glasova? Postoje li neki rezultati koje vide samo njegovi glasači? Što točno vide u ovakvom političaru?
Izgleda da na dan izbora sva priča o dobrim i vrijednim ljudima pada u vodu. Kada na listi imaš osobu koja se više puta dokazala kao loša opcija za sve, ali s njim možeš poslati poruku, više nije bitno kakav je „ćo’ek“, već čiji je „ćo’ek“. Na dan izbora će prevagnuti nacionalni identitet, kao što je prevagnuo svaki put do sada. Bošnjaci koji zaokruže Komšića itekako su svjesni da biraju “kafanskog” političara i diplomatski fijasko na teretu proračuna, ali su također svjesni da će imati dva predsjednika dok Hrvati nemaju nijednog. Idući dan će se licemjerno ponavljati priča kako nacionalnost nije bitna, već kakav je tko „ćo’ek“.
